Stranka Republika pokušava ono što već dvaput nije uspjelo
Nakon što je nezavisni gradonačelnik Vodnjana Edi Pastrovicchio pristupio Republici, iz te stranke najavljuju da će razgovarati i s ostalim nezavisnim gradonačelnicima i načelnicima, ne bi li se i oni pridružili novoj stranci.
Da podsjetimo, na osnivačkoj skupštini Republike, održanoj 2. prosinca u Zagrebu, za prvog predsjednika stranke izabran je Damir Vanđelić, poznati menadžer i istarski zet, koji živi u Balama, a jedna od potpredsjednica je direktorica pulskog Tehnomonta Gordana Deranja.
Stranka je za sada najaktivnija u Istri, pa je za očekivati da najveće nade u ostvarivanje parlamentarnog statusa polažu u VIII. Izbornoj jedinici, koja obuhvaća Istru i Rijeku.
Ideja okupljanja različitih nezavisnih listi nije ni nova ni originalna. Prvi ju je promovirao poduzetnik Plinio Cuccurin još prije 16 godina, kada je osnovao Ladonju. Ladonja je, isto kao i Republika, krenula iz Bala i također je, poput Republike, imala moćni kapital koji je stajao iza nje. No, tu završava sva sličnost između Republike i Ladonje.
Za razliku od Damira Vanđelića, Plinio Cuccurin je imao određenu karizmu, nije iza sebe imao neuspjelih projekata i prije Ladonje nije koketirao s niti jednom strankom. Vanđelić je trebao biti HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Zagreba.
Također, Ladonja je bila autentična istarska priča s vrlo privlačnim nazivom, za razliku od Republike. Kod Ladonje je doista sve bilo fensi, privlačno i moderno i mnoge istarske nezavisne liste priključile su se tom političkom projektu.
Međutim, pored činjenice da prosječni birači zaziru od milijunaša, oslanjanje isključivo na nezavisne liste bio je drugi veliki hendikep Ladonje. Stječe se dojam da je Cuccurin u osvajanje terena krenuo linijom manjeg otpora, pa je umjesto da ide u osnivanje Ladonjinih ogranaka u svakoj općini i gradu, samo preuzeo već formirane nezavisne liste, a to nije bilo dovoljno.
Na izborima za župana Plinicio Cuccurin je u drugom krugu bio ozbiljan protukandidat Ivanu Jakovčiću i sjećam se da Jakovčića nikada u životu nisam vidio zabrinutijeg kao u izbornoj noći 1. lipnja 2009. godine. Cuccurin je na izborima za župana dobio gotovo 30.000 glasova, a lista Ladonje je na izborima za Županijsku skupštinu osvojila čak osam nandata, tri više od HDZ-a i četiri više od SDP-a.
No, sve to nije bilo dovoljno da Plinio Cuccurin uđe u Sabor na parlamentarnim izborima 2011. godine. Iako je osvojio više od pet posto glasova (5,14) neumoljivi d'Hondt ostavio ga je ispod crte, a u Sabor je ušla Labinjanka Nansi Tireli (Laburisti) s 5,72 posto. U svojim Balama, kojima je prije toga donirao sportsku dvoranu i pokrenuo genijalni projekt Mon Perin osvojio je 358 glasova (što je više od polovice birača u Balama), ali je čak 221 Baljan radije glasao za SDP i IDS.
Ako Damir Vanđelić računa na glasove 'svojih' Baljana, neka dobro prouči ove brojke.
Ideja okrupnjavanja nezavisnih listi nije originalna ni na državnoj razini. Davno prije Damira Vanđelića i Gordane Deranje to je pokrenula ekipa iz Metkovića, na čelu s Božom Petrovom i Nikolom Grmojom. Ime stranke 'Most' je i nastalo od naziva 'Most nezavisnih listi'. Oni su na parlamentarnim izborima 2015. godine postigli odličan rezultat, ali upravo zbog toga što su bili skrpani od ideološki potpuno različitih listi i političara, brzo su se raspali i profilirali u desno konzervativnu stranku. Valja podsjetiti da su na tim izborima dobili jako puno glasova razočaranih lijevih birača, pa čak i onih koji danas glasuju za Možemo.
U okupljanju nezavisnih listi Republici je na razini države konkurencija i Marko Jelić, nezavisni šibensko-kninski župan, koji još od veljače prošle godine nagovara nezavisne župane, gradonačelnike i načelnike da zajednički izađu na parlamentarne izbore.
Kada je pak riječ o Istri, što to Republika može ponuditi bilo kojem nezavisnom gradonačelniku ili načelniku, a da im to već nisu ponudili HDZ, SDP ili IDS?
Autor
Komentari 1
Koji su ovo tekstovi – „nazovi komentari“ i zašto...?? To je tako refleksija lokalnog – istarskog vlastodržničkog IDS konteksta gdje vlastodršci troše javni novac građana da bi platili lokalne režimske nazovi medije i time kontrolirali sve segmente javnoga. To tako nema nikakve perspektive – budućnosti i u tome nema nikakve koristi za građane. Dakle treba tražiti druge mogućnosti i vizije, druge nove politike, kao osnovnu artikulaciju interesa. IDS je civilizacijski totalno štetan – promešen, to je „civilizacijsko smeće“ koji traje tako dugo u Istri zbog HR javnih, društvenih, političkih totalnih promašaja a osnovni ti promašaji su lokalni i regionalni ustroj kao i izborni zakon. Kada bi to u HR bilo drugačije IDS ne bi imao baš nikakvih teoretskih mogućnosti bilo kakvog opstoja – parazitiranja bilo gdje. Dakle po osnovnoj definiciji osnovni cilj političkih stranaka je doći na vlast u državi a to IDS ne može ni teoretski i onda je „civilizacijska rupa“ u Istri 30 godina na tome ustrajati, tj. to je sve zajedno totalna akumulirana šteta građana. U odnosu na to što su „nezavisni“ tj. ti „nezavisni“ bi trebali biti nekakva alternativa tim civiizacijskim promašajima, kao što je taj IDS ili nešto drugo nedefinirano tj. ti „nezavisni“ kao takvi ne postoje, uvijek iza toga stoje neki ili nekakvi artikulirani interesi ili barem pokušaj toga. Ono što je bio promašaj „Ladonje“ je da je ona krenula iz Istre kao nekakva slobodna asocijacija- udruživanje građana bez čvrste infrastrukture i onda se s tim dogodilo što se dogodilo. U politici postoji osnovno pravilo i to je definirao Josip Vasirionovič Đugašvilil Stanjin, to osnovno pravilo glasi „nema strukture bez infrastrukture“. Dakle ako hoće neka politička grupacija imati učinak onda primarno mora stvoriti infrastrukturu – ogranke na terenu. Jedino HDZ u HR ima jaku veliku infrastukturu, SDP ima nešto ali to se sve više raspada, ostali uglavnom nemaju. „Ladonja“ je tada izgubila svoj jedini saborski mandat ne u Istri već na primorsko goranskom dijelu te zajedničke izborne jedinice, uzrok tome je u činjenici da je „Ladonja“ tada bila dominantno „istarska priča“ protiv IDS-a, dok „republika“ to po ničemu ne bi trebala biti već je to nacionalni – državni projekt tj. „republia“ je najsličnija SLO projektu „gibanje svoboda“ koji su danas na vlasti u susjednoj SLO. U vrhu strukture „republika“ je nekoliko dominantnih ljudi iz Istre ali ima i jako puno drugih širom HR. Onda priča koja se pojavljuje u javnosti „kako je „republika“ stranka bogatih i kako bogatima sirotinja ne vjeruje..?? Svojevremeno u vrijeme „Ladonje“ su se IDS-ovci derali da ako Cuccurin bude bolestan da će se lječiti u Švicarskoj i u drugim najboljim svjetskim klinikama i zato nije bio podoban za glavnog managera u PU bolnici a Cuccurin je tada zagovarao helikoptersku službu koja bi čitavi teritorij Istre povezala sa KBC-om u Rijeci ili u Zagrebu, tako konkretno imaju u SLO. Onda Cuccurin nije prošao za istarskog župana a do danas Istra nema takvu helikoptersku službu, u Labinu gdje su oduvijek IDS-ovci na vlasti, nema ni fizioterapije na „domu zdravlja, u rapadu je“. Taj Cuccurin je danas bogatiji nego u vrijeme kada je bila „Ladonja“, on danas sa svim svojim novcem ne može svaki dan pojesti 3 ručka niti će živjeti 135 godina ali je zato u međuvremenu stovrio „mon perin“ koji ima javno transparetno poslovanje na burzi i ono što bi trebalo interesirati svakog građanina da baš nitko u tom „mon perinu“ nema mjesečnu plaću nižu od 1.000,00 €, dok IDS-ovci na vlasti na Labinštini do danas nisu uspjeli izračunati prosječnu lokalnu plaću koja je ispod HR prosjeka. Kada bi na Labinštini svi imali mjesečnu plaću višu od 1.000,00€ bilo bi im mudro i pametno glasati za IDS koji je sada na vlasti. Kako na Labinštini to tako nije slučaj onda bi bilo pametno da na sljedećim izborima lokalni građani glasaju za nekog drugog, konkretno možda za „republiku“, jer od toga bi i ti lokalni građani mogli imati konkretne koristi za sebe...??