Vojni rok u JNA je najbeskorisnije potrošena godina u mom životu
Ratu u Ukrajini ne nazire se kraj, Macron prijeti slanjem francuskih trupa u Ukrajinu, u Hrvatskoj se uvodi tromjesečna vojna obaveza, a Milanović optužuje Plenkovića da uvodi vojni rok samo kako bi hrvatske mladiće mogao poslati u Ukrajinu.
Milanović je, što često radi u svom mandatu, opet promašio metu, a Macronova prijetnja možda će se na kraju i ostvariti, što meni osobno i ne bi bilo loše. Jer Putinovom fašizmu ne smije se dopustiti da pobijedi u Ukrajini. Putinov režim nije okrutan i genocidan kao Hitlerov nacizam (iako nije daleko od njega, jer prema Ukrajincima ima stav kakav je Hitler imao prema Slavenima), ali je svakako okrutniji od Mussolinijevog fašizma, jer čak ni Mussolini nije tako javno i otvoreno ubijao svoje političke protivnike (Navaljni) i suparnike (Prigožin).
No, vremena su se promijenila, pa su mnogi europski i hrvatski političari osudili Macronovu izjavu, naročito na ljevici. Današnji ljevičari bi s fašistom Putinom pregovarali i ustupali mu tuđe teritorije, a nekadašnji ljevičari odlazili su dobrovoljno u Španjolsku i u internacionalnim brigadama borili se protiv tadašnjeg fašizma. Ovi današnji, ne da se ne bi borili, nego ne bi ni profesionalne vojnike (koji su plaćeni da ratuju) slali u borbu protiv osvjedočenog fašiste.
Ali vratimo se mi na temu vojnog roka. Osobno, nemam ništa protiv obaveznog služenja vojnog roka (iako sam skloniji dobro organiziranoj profesionalnoj vojsci koju čine osobe koje i privatno vole oružje i koje će biti dobro plaćene za svoj posao u vojsci), ali ako se već uvodi vojni rok onda ga treba shvatiti kao obuku za snalaženje u raznim izvanrednim situacijama i ugrozama, ne samo od rata, već i od poplava, potresa i drugih nesreća. To ne bi smjelo biti poput služenja u nekadašnjoj JNA.
Također, takva obaveza bi trebala biti obavezna za sve mladiće i djevojke. Mislim da je u 21. stoljeću deplasirano govoriti kako će vojni rok biti obavezan za muškarce, a dobrovoljan za žene. Ako već govorimo o rodnoj ravnopravnosti na svim razinama, onda ona mora biti prisutna i u vojnoj obavezi i obuci.
Inače, pripadnik sam generacije koja je obavezni jednogodišnji vojni rok služila u JNA (Jugoslavenska narodna armija) i iako, ponavljam, nemam ništa protiv služenja vojnog roka, to je i dalje najbeskorisnija i najgluplje potrošena godina u mom životu. U tih godinu dana nisam stekao niti jedno iskustvo niti dobio znanje koje bi mi ikada i igdje koristilo u životu.
Jedino sam u tih 365 dana, služeći JNA u gradu Prilepu u današnjoj Sjevernoj Makedoniji, shvatio da mi iz zapadnih republika nemamo ama baš ništa zajedničko s ljudima iz istočnih republika Jugoslavije. Do tada sam, pod utjecajem ideologiziranih i idealiziranih medija, živio u uvjerenju da je Jugoslavija zajednica kulturološko i civilizacijski vrlo bliskih i sličnih (da ne kažem bratskih) naroda, a kada sam došao u JNA i upoznao sve te muškarce iz drugih republika i pokrajina (današnjih država), doživio sam pravi kulturološki šok i shvatio koliko smo mi zapravo po svemu različiti i koliko je cijela ta država jedna umjetna tvorevina.
Meni osobno nije bilo teško ni naporno u vojsci, ali i dalje ponavljam da je to bilo obično gubljenje vremena. I ne vjerujem da je ikome u to vrijeme ona bila korisna. Tko je, poput mene, bio odgovoran i disciplinaran i prije vojske, to je ostao i poslije, tko je prije vojske bio neodgovorna budala, nakon odsluženja je postao još veća budala.
Od tih godinu dana, šest mjeseci smo imali tobožnju obuku, a preostalih šest mjeseci smo besposleno dangubili po kasarni. Rekao sam 'tobožnju' obuku, jer u šest mjeseci obuke ništa korisno nismo naučili, čak ni za ratne potrebe (možda je prije mene JNA bila organiziranija, ali 1988. godine, kada sam ja služio vojsku, više nikoga ništa nije bilo briga osim kako dobiti veći čin i privilegiju).
Ja sam bio inženjerac i nama je vrhunac vojne vježbe bio otići do jednog mosta blizu grčke granice koji bismo, u slučaju napada grčke vojske, trebali minirati. Mi i nakon šest mjeseci obuke ni o čemu nismo imali pojma. Ako je obrana SFR Jugoslavije ovisila o meni i diviziji kojoj sam te 1988. godine pripadao, uvjeren sam da bismo u slučaju nečijeg napada bili kapitulirali još brže nego Kraljevina Jugoslavija u travnju 1941. godine, koja je izdržala barem 11 dana.
Autor
Komentari 6
Nenade, istina da je to možemo reći "izgubljena godina" ali ima mnogo više pozitivnih strana. Naučiš se samostalnosti, disciplini usudio bi se reći i osobnoj higijeni. Svi mi imamo svoja iskustva. Netko je prošao bolje netko gore. Ja sam recimo služio u Novom Sadu, Petrovaradinu, radio relejac i imao 7 mjeseci tehničke obuke vezano sa uređajima koje smo imali. "Prašinarsku" obuku imali 2-3 sedmice ali smo uređaje znali na pamet i imali uzbune usred noći pa te poručnik pitao tehničke stvari o uređajima. To mi je i pomoglo u daljnjim poslovima koje sam radio Služio sam 1979/80 i bio kada je Tito umro. Tu atmosferu i spremnost na sve se ne zaboravlja a sada neka se pljuje po tome. Ja osobno mislim da treba uvesti vojni rok od nekoliko mjeseci i prođe prava obuka rukovanja oružjem, uređajima i tehnikom. Mnoge je u moje doba služenje u JNA "opametilo". Dan danas sam u kontaktu sa nekim osobama koji su došli kao "mangupi" sa dosjeom a izašli "normalni". Danas imaju obitelj, rade ili su u mirovini. U vojsci sam vidio koliko sam psihički a i fizički jak kao i da li mogu funkcionirati samostalno. Bez mame i tate i njihovog "tetošenja" kao što je danas slučaj. Nisam siguran kako bi ti " mamini" dečki izdržali vojni rok od recimo godinu dana??? Da, 3-4 mjeseca dovoljno za osnovnu obuku. Pa ja sam imao predmet u srednjoj Obrana i zaštita i gađali smo bojevom municijom na Streljani. Došavši u Novi Sad, na sreću dobio sam automat, srećom ne M48 koja bi ti rame raznijela prilikom pucanja ali sam znao pucati, šta je oružje i kako se odnositi prema njemu. Danas šta mladi znaju? Uče od akcionih filmova misleći da je to stvarnost!!
Ne znam… Sluziti vojsku ’88. kad se rat vec naslucivao mora da je bilo turobno iskustvo. Moja ’dobit’ iz JNA (’82) je sto sam se uvjerio da mogu biti budan cijelu noc, da mogu jesti gulas u pola pet ujutro i da mogu izdrzati par dana u nehigijenskim uslovima. Biti u vojsci u Prilepu za nekog iz Istre mora biti shok, ali ne bih samo zato proglasio Jugoslaviju vjestackim eksperimentom. Isto iskustvo ima Amerikanac iz Bostona kad sluzi vojsku u Luizijani. I konacno Putin. Definitivno je glupo ginuti pogotovo jer je on vec pobijedio cak i Evropu: ekonomski, socijalno, psiholoski, Evropa je u krizi. Zbog Putina (racunajuci i izbjeglice od 2015 koje je on poslao kroz pomoc sirijskom imbecilu).
Bravo Davor!
Mislim da neku osnovu bi ta omladina trebala znat bez obzira da li je obuka za rat ili mir. Ima tu raznih situacija sa kojim se susrećemo u životu ,psihologija razuma,brza procjena situacije ,civilna zaštita pa do obrane od tzv,neprijatelja. Osobno sam iskusio na svojoj koži i sve ono šta su nas naučili bivši drugovi pomoglo mi je da ostanem u jednom komadu na Ličkoj bojišnici. ne ponovilo se. A ovo šta priča admin....nije vrijedno ni čitanja. biš vidi kad ti fijuču metki kraj glave, padaju granate, lete avioni,proklinješ majku svoju šta te rodila eee onda bi te ja pitao kako si uspio ostati živ....
Ja sam nesto mlađa generacija bio sam 43 klasa u hrvatskoj vojsci i mogu reći samo riječi hvale , govorim za tu disciplinu pogotovo , poštovanje prema drugom, zajednistvo , neznam , moje stajaliste je da bi preporucio svakom mladom zdravom covjeku da se priključi vojnoj obuci.
Da Nenad,moram priznati da rado pratim te tvoje komentare, koji su zanimljivi, aktualno tematski, koji puta i "pikantni", ali neki puta i neprimjerni kao..., znam i razumijem da je to dio tvoje profesije, kada se informira ali i provocira! Ali ovaj članak o vojsci, kada stotine tisuća bivših vojnika svih generacija stavljaš u "okvir"jedne tvoje male periferne jedinice, koji ste dežurali(ljenčarili), čuvali neki most kod Prilepa(na repu bivše Juge), Takvih malih jedinica bilo i biti će uvijek, graničari, posade na brdima i otocima, čuvari nekih objekata, skladišta itd.Nekima su te lokacije bile "kazna" a nekima "Banja". U to tvoje vrijeme, 1988 je godina, to je vrijeme početka raspada Juge, a s time i JNA, znamo za posljedice i događaje koji su slijedili! Zaboravljaš ili zaboravljamo, ili ne želimo znati, da je stotina tisuća bivših vojnika prije tebe ai prije i poslije mene(služenja u vojsci), pohađalo i završilo u armiji razne obuke, tečajeve, kurseve idr. Znamo da je kopnena vojska imala ogromni i bogati vozni park, manja vozila, kamione, oklopna vozila, Tenkove i dr, Pa se pored taktičke obuke, vojnike obučavalo za mehaničare, vozače svih vozila, tenkiste itd. Poznat je slučaj Autojedinica, gdje su svi koji su željeli polagali vozački ispit za sve kategorije vozila, više od polovice nekadašnjih vozača bivšeg Istratransa, položili su vozački ispit u armiji! Mornarica je obučavala za Motoriste, Kormilare, telegrafiste idr. Znao sam neke koji se po završetku vojske ukrcali na brodove trg mornarice! I još ovo generacije vojnika poslije 2. rata znamo da je bilo dosta nepismenih(rat, zaost.krajevi idr.), kad su završili vojni rok ti su mladići znali čitati i pisati! Ja sam i zbog svog zanimanja regrutiran u službu VEZA RV-a (Ratno zrakoplovstvo) u reg centru Sombor, tu sam završio 5-mjesečnu taktičku i teoretsku stručnu obuku( Na ovom portalu i listu L.I. se vrti moj feljton "Bili smo saldoti")Centar je u svakoj klasi udomačio cca 3000 vojnika -regruta, Moj Vod od 250 vojnika, obučavani smo za slijedeće specijalnosti: Telefoniste, Telegrafiste, Teleprinteriste, Radariste i Radiorelejce, Obučavali su nas Oficiri tih struka, ali i vojnici- inženjeri elektro i radio struke, koji su služili vojni rok, a radili su u RIZ-U, ISKRI, EI-Niš idr. Ja sam i radi moje struke poznavao osnove Radiotehnike, a na tim tečajevima sam još nadopunio znanje! Poslije obuke u Somboru prekomandovani smo po cijelom području Juge, Aerodrome, Radar stanice, relejne stanice na brdima, komande, štabovi itd.Ja sam imao "sreću", prekomandu sam dobio za Zemun, u Komandu RZ-A i PVO, to kako sam kasnije vidio bila najbolja destinacija. Radio sam na posluživanju i održavanju RRU(Radiorelejni uređaji), ukratko to je bila VF oprema koja je povezivala sve centre RV-a u cijeloj zemlji!. Oprema koju je tada Juga mogla nabaviti bila je vrh te tehnike(Siemens, RCA, ANTRC-amer.oprema). Željeznica i Pošta to nisu imale! Da tada je 20 milijuna građana Juge tu vojsku moglo održavati!? I pod drugom vojnom opremom JNA je bila tada dobro opremljena i organizirana(ne kao 1988). U vrijeme raspada Juge, pročitao sam negdje, prema objavi jednoga EU instituta, da je JNA bila 5. Vojna sila u Europi!? Prema tada nekim izvorima, Juga je imala u stalnoj pripravnosti oko 800.000 Oficira i vojnika. Da Nenad i čitaoci, vidjeli smo i mi, moje generacije, tada kulturološki i civilizacijski jaz, ali tada nije bilo kao u tvoje vrijeme služenja, naci-ispada, kada su se narodi Juge počeli dijeliti na Četnike, Ustaše, Bošnjake idr, kada su se počela brojati krvna zrnca, a malo kasnije i klati!(Možda je sve to u moje vrijeme bilo negdje skriveno). U 22 mjeseca moje službe(Sombor-Zemun), radio sam, družio se, živio sa vojnicima, izlazili u Grad. pričali o svom kraju o obitelji idr., iz svih krajeva bivše Juge(Slovenci, Hrvati, Srbi, Makedonci, Bošnjaci, bilo je i nac manjina idr..... Nitko nije nikoga ponižavao, niti vrijeđao po nacinalnom ili vjerskom svjetonazoru! Podržavam uvođenje služenja vojske 3-5 mjeseci, dobrovoljno najprije, ili ograničena obaveza( izvlačenje), što neke zemlje i prakticiraju. Nikako ne mogu prihvatiti da je služenje vojske bilo "izgubljeno vrijeme", možda Nenad tada u tvoje vrijeme za neke i DA!? Ali generacije i generacije služile su i još služe u svim armijama svijeta, negdje profesionalno, negdje obavezno, a negdje dobrovoljno sa osjećajem patriotizma! I za kraj, u armiji smo i mnogi prije nas "trenirali": Disciplinu, točnost, izvršenje, kućni red, kao urednost, soba, kreveta, uniforme, ličnu higijenu, vrijeme za 3 ili 4 obroka dnevno, vrijeme ustajanja i spavanja, izlazak u Grad sa dozvolom(do sati?) To sve nismo mogli raditi a i disciplinski se ponašati, ipak smo svi pošli u vojsku malo razmaženi a neki i problematični! Nenade, baš nikako ne stoji: Tko je prije vojske bio neodgovorna budala, nakon odsluženja je postao još veća budala"!!! P.S. Tko je bio budala na regrutaciji komisija ga je poslala na pregled kod "Psihića"..... Ipak malo previše degutantna i neprimjerna izjava! Pozdrav i dobro zdravlje svim bivšim vojnicima mojih generacija, koji su zdravo i časno služili vojsku! Da se razumijemo nisam nikada bio Jugonostalgičar, ali sam poštivao red i obavezu!!! Pozdrav kolegi Radiorelejcu (Zahtila)!