Nije trebalo ukidati zamjenike načelnika nego smanjiti broj općina
Vlada RH je 15. travnja imenovala Orjanu Makovac Zubalj povjerenicom Vlade RH za Općinu Raša. Povjerenica će obavljati dužnost načelnika do provedbe prijevremenih izbora za načelnika. Prema Zakonu o lokalnoj samoupravi prijevremeni izbori za općinskog načelnika moraju se održati u roku od 90 dana od dana prestanka mandata općinskog načelnika.
Podsjetimo, Vlada je morala imenovati povjerenika jer je sada već bivša raška načelnica Glorija Paliska zbog odlaska na novo radno mjesto 2. travnja podnijela ostavku.
I sada će se, zbog populističkog zakona donesenog uoči prošlih lokalnih izbora, kada su, radi tobožnjeg smanjenja troškova lokalne samouprave, ukinuti zamjenici općinskih načelnika, niti godinu dana prije redovnih izbora, morati održati prijevremeni izbori za načelnika Općine Raša.
Umjesto da se ide na smanjenje broja općina, zakonodavci su smanjili, odnosno ukinuli zamjenike načelnika. Silne li uštede.
Kada sam u svojim komentarima problematizirao preveliki broj općina u Hrvatskoj, često sam kao kriterij za postojanje neke općine predlagao da se za plaće općinskih službenika i namještenika ne ni smjelo izdvajati više od 10 posto ostvarenog proračuna za proteklu godinu. Po tom kriteriju u Istri bi opstala većina općina, ali bi ih se po Dalmaciji i Slavoniji 'ugasilo' na stotine.
Drugi kriterij mogao bi biti broj stanovnika. Recimo, da donja granica za postojanje neke općine bude barem 3.000 stanovnika, a da za zadržavanje statusa grada treba imati minimalno 10 tisuća stanovnika.
U slučaju da za status općine treba imati minimalno 3.000 stanovnika, u Istarskoj županiji sigurne općine bile bi Medulin (7.181 stanovnika), Ližnjan (4.824), Marčana (4.574), Fažana (3.807), Žminj (3.490) i Sv. Nedelja (3.001), te općine koje sada imaju nešto manje od tri tisuće žitelja, ali bi pripajanjem dijelova općina koje ne bi opstale, prešle tu granicu. To su Raša (2.908), Kršan (2.856), Barban (2.517), Tar-Vabriga (2.397), Višnjan (2.279), Svetvinčenat (2.290) i Vrsar (2.153).
Općine Lanišće, Oprtalj, Grožnjan, Cerovlje, Pićan, Gračišće, Sv. Lovreč, Karojba, Brtonigla, Sv. Petar u Šumi, Tinjan, Kaštelir-Labinci, Vižinada, Motovun, Bale, Funtana i Kanfanar morale bi se međusobno spajati i pripajati nekoj od prije navedenih. Među njima, manje od tisuću stanovnika imaju Lanišće (249), Oprtalj (757), a tek nešto više Funtana (1.004), Sv. Lovreč (1.008), Sv. Petar u Šumi (1.065) i Motovun (1.071).
Autor
Komentari 1
Zato bi se državnim zakonima trebao određivati broj lokalnih teritorijalnih jedinica i njihiov ustroj, način funkcioniranja. Mogu lokalni građani i njihovi predstavnici - lokalni viječnici u lokalnim skupštinama po lokalnim općinama sami se dogovoriti pr. da se lokalna općina svede na načelnika volontera i skupštinu potpune volontere i da općina ima zaposlenih najviše 2-3 općinska administratora a da sve ostalo što je u nadležnosti lokalnih vlasti bude objedinjeno na nivou grada i lokalnih općina, kao što je pr. lokalno komunalno poduzeće koje ima djelokrug poslovanja konkretno za grad Labin i sve općine Labinštine. To bi tako bio interes građana, dok su lokalne vlastodržničke birokracije – „šerifi“ radili upravo obrnuto, po principima klijentelizma i nepotizma beskonačno štancaju lokalnu politički podobnu birokraciju. Tako je pr. s lokalnim općinskim turističkim zajednicama tj. u vrijeme nastanka HR države bila je jedna turistička zajednica za područje cijele Labinštine a potom su se te turističke zajednice birokratski razmnožile na nivou općina a da protekli trjedan „3 objedinjene“ općinske turističke zajednice zajedno otišle na neki promotivni sajam u Austriju tj. tamo je otišlo 3 puta više plaćene lokalne parazitske birokracije nego što je to normalno, mogli su na taj sajam otići 1-2 čovjeka i promovirati cijelo to zajedničko područje na kome su sada 3 TZ...?? Sve je stvar kako neke organizacije – institucije funkcioniraju na određenom području tj. to kako i koliko se mogu građani dogovoriti oko artikulacije i provedbe zajednićkih javnih i drugih interesa, ne može za svih država državnim zakonima i dekretima propisati koji će broj cipela nositi već je valjda normalno da svatko sebi kupi cipele po svojoj mjeri. Istovremeno ako će država reducirati broj općina po bilo kojim kriterijima svakako treba reducirati i broj županija tj. u HR je potrebno najviše 5 regija. Konkretno u susjednoj SLO uopće nema regijske podjele, imaju državu, gradove i općine, oko regionalnoh ustroja razgovaraju već 20 godina ali nisu ga proveli a što se tiče razvoja gospodarstva i nivoa standarda građana su skoro duplo razvijeniji u odnosu na HR. Kada se gledaju lokalni izbori u SLO ima čitav niz općina u kojima nitko ne želi biti općinski načelnik tj. u većini tih općina su isti općinski načelnici po 5 i više mandata tj. pošteni kvalitetni ljudi kvalitetno i stručno obnašaju svoj javni posao u korist lokalnih građana, sve je transparetno, gdje na lokalnom nivou lokalna politička podjeljenost – pripadnost nije ni važna, dok je u Istri, od vlašću IDS-a. gdje je taj IDS posljedica baš tog promašenog i nefunkcionalnog županijskog lokalnog ustroja vlasti, sve je politički determinirano tj. u skupštinama lokalnih javnih poduzeća nisu stručni ljudi – kvalitetni ekonomisti već su politički namješteni predstavnici lokalnih vlastodržaca, kao što je svaki lokalni direktor javnih poduzeća i svega što kontrolira vlastodržnička lokalna vlast primarno lokalno politički determinirano i onda dominira taj sveprisutni politički voluntarizam i uglavnom ništa transparentno ne funkcionira. Konkretan dokaz za to je lokalna općina Raša i dosadašnja 15-togidišnja IDS-ova načenica tamo, kojoj su lokalni građani svaki mjesec davali nadprosječnu plaću (umjesto da profesionalno radi negdje drugdje i bude načelnica volonterka), da bi sada pred parlamentarne izbore ta općinska načelnica doslovno preko noći „jednostavno pobjegla“, dapače ta IDS-ova načenica je pobjegla pred parlamentarne izbore i od svoje partijske grupacije IDS, bez koje nikada ne bi postala općinska načelnica Raše, sve to bez javnog obrazloženja i time je generirala lokalne velike troškove izbora novog privremenog općinskog načenika. To je tako „ozbiljnost i osobna odgovornost“ lokalnih političkih vlastodržaca, koji su zapravo lokalni neodgovorni voluntaristički nedodirljivi „šerifi“..??