Zašto Milanoviću birači opraštaju sve i kakve to ima veze sa Slavenom Bilićem?
Neke osobe u javnom prostoru imaju neograničene kredite. Kolege, kritičari i javnost spremni su im oprostiti baš sve. Imaju neki posebni šarm ili misiju zbog čega je prag tolerancije prema njihovim greškama, neuspjesima ili negativnostima vrlo nizak.
Kao aktivnom navijaču hrvatske nogometne reprezentacije nikada mi nije bilo jasno kako se bivšem izborniku Slavenu Biliću olako prešlo preko neplasmana na Svjetsko nogometno prvenstvo 2010. godine u Južnoj Africi, a Igor Štimac je, primjerice, smijenjen nakon samo dva poraza na klupi reprezentacije?
Iako je Slaven Bilić kriv za najveći neuspjeh Vatrenih u ovom stoljeću (i drugi u povijesti), i dalje je u kolektivnoj memoriji za većinu upamćen kao dobar, simpatičan i 'uspješan' izbornik.
Sličnu prođu, samo ne kod navijača, nego birača ima Zoran Milanović. Fascinantna je ta opčinjenost, i ne samo ljevice, njegovim likom i djelom.
Pokušajte samo zamisliti kako bi javnost reagirala da se Kolinda Grabar Kitarović htjela kandidirati na parlamentarnim izborima, da je svoje političke protivnike nazivala pogrdnim riječima koje je u javnom prostoru koristio Milanović, da je vratila čin Branimiru Glavašu, da se rugala Ukrajincima…
Ivana Kekin, kandidatkinja Možemo na predsjedničkim izborima, u kampanji se čitavo vrijeme ponašala kao juniorka koja senioru pomaže da osvoji još jedan mandat, umjesto da je svojim biračima poručivala kako je ona prava ljevica, a ne Milanović (što je istina).
Peđa Grbin je, poput dječaka koji i u odrasloj dobi ima strah od dominantnog oca, mjesec dana prije parlamentarnih izbora predao svoju stranku na upravljanje 'tati', a Dalija Orešković, koju je na početku mandata izvrijeđao u maniru najvećeg ženomrsca, sada javno agitira za njega, relativizirajući njegove uvrede riječima da joj je 'narikača' kompliment. To čak nije ni štokholmski sindrom, za ovakvo psihološko stanje vjerojatno ne postoji precizni naziv.
Iako će ostati upamćen kao najgori premijer za Istru i Istrane, Milanović je ovdje osvojio čak 67 posto glasova
Kao što su nogometni navijači i novinari Slavenu Biliću oprostili Južnu Afriku, lijevi birači Milanoviću su oprostili sve prostakluke, mizoginiju, rehabilitiranje ratnih zločinaca, izolacionizam, orbanizam, desničarenje, pretjerano zalaganje za Hrvate u BiH i sijaset drugih politika koje su se do pojave Zorana Milanovića povezivale isključivo sa HDZ-om i HDZ-ovim predsjednicima.
Zanimljiv je i odnos istarskih birača prema Milanoviću. Iako će ostati upamćen kao najgori premijer za Istru i Istrane, koji je htio ukinuti Istarsku županiju i pripojiti je Rijeci, koji je stopirao sve državne kapitalne projekte u Istri, koji je posvađao istarski SDP i IDS, Milanović je bez problema ovdje u prvom krugu osvojio impresivnih 67 posto glasova.
Dugo pratim politiku, ali nažalost, nemam odgovor na pitanje zašto su Milanoviću birači spremni oprostiti baš sve. Najjednostavniji odgovor bio bi da je to zato jer je Milanović najjača protuteža HDZ-u i Plenkovićevoj samovolji, ali bilo je na istarskoj i hrvatskoj političkoj sceni i žešćih kritičara HDZ-a, koji su, za razliku od Milanovića, bili iskreni ljevičari, pa nisu imali toliko kredita kod birača.
Autor
