Istarski HDZ je u rukama dobrog plastičnog kirurga - Antona Klimana
Rekao bih da su ljudi u Istri sve više svjesni toga da HDZ nije problem, već rješenje za mnoge stvari koje ih muče u njihovim sredinama, kaže predsjednik istarskog HDZ-a Anton Kliman dok vadi masno tkivo iz obješenog trbuha, stavlja filere u usne i pegla kožu pacijenta na stolu. Taj pacijent je - istarski HDZ. Kliman je, nema tu zbora, dobar plastični kirurg, koji od HDZ-ovog ružnog pačeta pokušava napraviti slatko pile. Ali nema tog stručnjaka koji može uljepšati HDZ-ovo perje premazano crnim katranom nacionalističkog busanja o junačka ratnoprofiterska prsa, kojim je desetljećima pokušao okužiti i Istru. Uostalom, i sam je Kliman bio na tamnoj strani Sile, na strani tvrdog desničarskog krila u stranci. Bio je čovjek od povjerenja Tomislava Karamarka, pod čijom se palicom HDZ vratio u svoju huškačku povijest. Zbog toga je Kliman kod idućeg predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića bio na ledu, sve dok se nije pretvorio u proeuropejca, čovika iz naroda, spasitelja…
Sada je Kliman potpuno rehabilitiran. Iz ponora desničarenja uzdignuo se na pijedestal tolerancije. No, ništa se tu suštinski nije promijenilo. Zato njegov poziv da se Istrijani, koji su u prvom krugu izabrali Zorana Milanovića za predsjednika, budući da je tu osvojio više od pedeset posto glasova, prisjete s kim zapravo imaju posla tjera čovjeka na smijeh. Kliman još nije ni stigao lakirati nokte istarskom HDZ-u, a već traži da ga se proglasi najljepšom i najprivlačnijom strankom na Poluotoku. A daleko je od toga. Nitko ne spori da HDZ u Istri u zadnje vrijeme bolje prolazi na izborima no što je to bilo nekada, ali za to su zaslužni isključivo estetski zahvati koje odrađuju Kliman i ministrica zdravstva Irena Hrstić.
I nije ovo prvi pokušaj HDZ-a da se uljudi na Poluotoku. Ne bih nikako mogao reći da je onomad dok je predsjednik istarskog HDZ-a bio Lino Červar bilo drugačije no što je sada. Jer Červar je bio dio proeuropskog krila u toj stranci, nikakav zadojeni nacionalist, umjereni političar s kojim je HDZ popravljao svoju sliku u Istri. Bio je ono što Kliman sada pokušava učiniti od sebe, bez da se pritom ogradi od onog prijašnjeg Klimana koji je bio na tamnoj strani Sile. No, za razliku od Klimana, Červar nije glumio, on je bio zaista takav. Ali ni on se nije bavio sadržajem, već je igrao na kartu svoje uspješne trenerske karijere. I to je donekle prolazilo, kao što će donekle prolaziti i Klimanov istarski HDZ, ali ništa više od toga.
Nikakve liposukcije i nikakvi fileri ne mogu popraviti ono što se krije ispod površine. HDZ je bio i ostao demokršćanska stranka koja, blago rečeno, naginje udesno. A Istra je od prvih izbora u Republici Hrvatskoj uvijek gledala ulijevo. Tu bi HDZ-u jedino pomogao netko poput znanstvenika Godwina Baxtera iz filma „Uboga stvorenja“, koji bi od njega napravio, recimo, patku s pasjom glavom. Ma koliko bi stranci to bilo od pomoći u Istri, i dalje bi bilo groteskno. Drugim riječima, HDZ-u na Poluotoku zasad nema pomoći. Jedino se nadam, zbog njihovog zdravlja, da će jednog dana prestati s estetskim zahvatima i probuditi se napokon iz narkoze.
Autor
