Top pet crtica na kraju godine: Izbor je bio težak, ali mukotrpan
5. mjesto
Bumer festival (6. srpnja)
Vjerovali ili ne, ali još uvijek postoji koncert na koji mogu otići a da tamo budem najmlađi. Ili barem jedan od mlađih.
Bilo je to neki dan na Simple Mindsima. Prosjek godina oko pedeset, možda i šezdeset. Bakice i dedeki cupkaju polako, lupkaju se po škembama, paze na išijas, nose klompe, piju vodu, a šank s pivama prazan kao da je koncert sutra a ne danas.
Eto, to su današnji rokeri. Odnosno, to su jučerašnji rokeri, današnji ne postoje. Mladima je ta muzika bliska kao Gvineja Bisau, kada vide gitaru misle da je to blender za banane.
Da mi je bilo samo čuti o čemu se razgovaralo. Dajem probušeni euro da je barem pola Arene tvrdilo kako je to prava muzika, a ne ovo što se danas sluša. Ova sranja i narodnjaci, binge bonge, nekakvi diđeji i aparati, kompjutersko smeće, umjetni zvukovi, sintesajzeri. Bio je to u Areni pravi bumer festival, i to na najjače.
Ali jedna stvar je ista, bez obzira na generaciju. A to je da skoro nitko zapravo nije bio na koncertu, nego na mobitelu. Ta pošast ne poznaje razliku u godinama, jedino što ekipa sa Simple Mindsa šera snimke na Facebooku, a ne na Instagramu ili Tiktoku.
Nakon koncerta grad prazan kao da je siječanj. Ošla ekipa doma, možda su ulovili i Otvoreno. Ako se još diže, bilo je i veselja.
4. mjesto
Zermani (30. ožujka)
Ovih dana se na društvenim mrežama vrti video stranca, moguće Filipinca, koji se na prilično dobrom hrvatskom dere "Ja sam mali Istrijan" i potom pjeva pjesmu "Samo anđeli znaju, kako je u raju". Snima ga više osoba koje se na sve to veselo smijulje.
Riječ je o još jednom izdanju igre "Zajebavajmo naše doseljenike", koja je na Poluotoku postala prilično popularna. Svako toliko može se vidjeti video s neke lokalne fešte na kojoj se Nepalci zabavljaju, plešu i pjevaju, kao pravi Istrijani. U zločestom internetskom žargonu naziva ih se - zermani.
Reakcija je to Istre na furešte, konačno prave, jer ono što se do sada nazivalo fureštima bio je prah na vjetru. Častilo se tom pogrdicom Slavonce, Purgere, Dalmatince, Bosance, čak i Fiumane. Dizale su se obrve kada bi netko rekao Medulin s naglaskom na "me", umjesto na "lin". Nitko nije mogao ni sanjati da su braća iz Đakova, Dervente i Dubrave zapravo sve, samo ne furešti.
A onda su stigli pravi furešti i Istra još uvijek ne zna što sa njima. S jedne strane idu na živce jer nisu domaći, a s druge su neophodni za parni stroj zvani turizam. Osim toga, političari kažu da je ovo miroljubiva i tolerantna sredina, pa ne bi bilo u redu da preziremo doseljenike.
Zato je sjajno što je barem ovaj primjerak naučio nešto istarskog, naziva se Istrijanom, a još i piva. Tako ćemo kulturnu revoluciju ipak nešto lakše probaviti.
3. mjesto
Vinski (13. srpnja)
Pulski ugostitelji pobunili su se protiv Vinskog grada. Kažu da im otima kruh sa stola, izbija dušu iz njedara. Usred ljeta, kada je promet najveći, vojska gostiju odlazi u Titov park umjesto u redovne kafane.
Vinski grad je već godinama pulski hit, iako je beskrajno kompliciran. Prvo morate čekati red na čašu koja košta "povratnih" 5 eura. Ako vas je 5 u društvu, to je već 200 kuna a da u park niste ni koraknuli. Potom gacate po pijesku i s nevjericom gledate kako iza vas praši kao na divljem zapadu. Slijedi odabir vina po promotivnim cijenama, po kojima decilitar košta kao manji televizor. Ako uspijete i to provariti, samo još treba naći mjesto za visokim stolom, znanim kao discus hernia, pa sjajna večer može početi.
Ekipa pravih drinkera smlati botilju u jedan frtalj, što znači četiri u uru vremena. Ako se pije po dec, sva je prilika da će vam se u par sati u želucu smiješati Ivićevo grozje z Brtonigle, Bepova belica z Rovinjskega Sela i Matin karbun s Čerišnjevice. Taj koloplet ne može završiti dobro ni u filmovima Vinka Brešana.
I onda šeki ko zmije odlazite iz Vinskog grada, bez čaša naravno, što znači da ste bacili još 25 eura, ali vas to ne boli jer ste ionako već zaboravili da ste ih i dali. Selite na Giardine kod istih onih ugostitelja koji preziru Vinski grad i prelazite na jack kolu jer vam je vina dosta za sedam života.
U jednom trenutku netko iz ekipe predlaže da se ide u Pietas, pa cijela ta kamarila ustaje sa stolova i seli natrag južno prema Titovom parku. Ponovo uzimate pet čaša za 25 eura i kupujete još jednu botilju koju nećete ni otvoriti, ali je svejedno stavljate na stol i u magli pokušavate razabrati godinu berbe na flaši. Odlazite iz vinskog, opet bez čaša naravno, ali ovaj put ne zato što ste ih zaboravili, nego zato jer ste ih pobacali po šumici bez nekog razloga.
I onda dens u Pietasu pa kad poludite od sparine i dima krenete prema autu, ali nemate pojma gdje vam je auto. Jedini logični korak je da sjednete malo i razmislite, gdje drugdje nego u Vinskom gradu. Uzimate pet čaša i jubilarnu trinaestu botilju te večeri, ali i malo sira s rotkvicama da dođete sebi. Dok nabadate čačkalicom po praznom stolu odjednom shvatite da više nigdje nema nikoga, pa opet krećete na put iz vinskog prema Giardinima.
Bez čaša, naravno.
2. mjesto
Zatišje (27. srpnja)
U pulskoj politici zatišje. Gradonačelnik je aktivan na Instagramu kao tinejdžerka. Evo ga s nekim blogerom pa na operi u Areni. Noć provodi čisteći ulice, ujutro je već kod nove fasade, a popodne na Fratarskom igra picigin s ekipom iz Gimnazije. Između je proslavio dolazak Rakete u Hajduk. Možda stigne i Đeko. Kakve metuzaleme dovode na Poljud, mogao bi netko i našeg sindaka poslati u napad.
Možemo je i dalje neumoran u sazivanju pressica na koje nitko ne dolazi. Nije problem u njima, u današnje vrijeme novinari su toliko lijeni da im se više ne da izaći iz stana. Što da gubiš vrijeme kad će ionako doći priopćenje. A kad je u pitanju Možemo, i naslov staviti unaprijed možemo. "Pulski možemovci se protive gradnji..." i onda samo dodaš čega.
Sanja Radolović je nestala sa scene. Kažu da je otišla kod frizera krajem travnja i još je tamo. Lero hoda po gradu s nekom vrećicom u ruci. Nadajmo se da neće sjest ispred Zlatnih i okrenut šešir naopako. Nikolovska je, saznajemo, otišla u Moskvu na govorne vježbe. Navodno joj mogu pomoći na institutu Lomonosov.
Rošula je upisao ljetnu školu hrvatskog jezika. Jebe ga ije je. Biteri je pobjegao s Dua Lipom u nepoznatom pravcu. Navodno su na Kosovu, pokazuju guzove predsedniku Vučiću. Kliman je upisao tečaj za stand up komičara. Kažu da ispucava viceve brže nego Hadžić nove brodove. Miletić pak odmara od trčanja po Istri. Navodno mu se dopada naziv ove kolumne.
A IDS? IDS je posebna priča.
Oni su, ekskluzivno saznajemo, otišli na team buidling u Manjadvorce. Boljo puše u pištaljku i udara ritam, a ostali ga slijepo slijede. Jen, dva, jen, dva. Za doručak sklekovi pa tri kruga oko parka. Za večeru trukinja i malo riže. Meso samo nedjeljom. Jedini izlazak do listopada bit će im Trka na prstenac. Isključivo da pokupe što konji ispuste.
Alen Vitasović je u Uliksu svako jutro i to je jedina točna informacija u ovoj crtici. Čita Glas Istre i pije Cedevitu. E vidite, to već nije točna informacija. Zašto Alen u ovom tekstu, kada nije političar? Zato što je Alen legenda.
1. mjesto
Totemi (19. listopada)
A kad već govorimo o Giardinima, kako ne napisati nešto o totemima? Nikako.
Raspravljati o tome jesu li primjereni je besmisleno, ako zbog ničega drugog onda zbog toga što neće tamo stajati vječno. Ali ima jedna druga rasprava koja se vodi i sve je žešća.
S obzirom da prvi totem desno ima prilično veliko spolovilo, ljude zanima što to znači. Koja se poruka krije iza toga. Upozoravamo čitatelje da će u nastavku biti prostih riječi, pa oni ćudoredni mogu odmah prijeći na sljedeću crticu.
Neki kažu da totem predstavlja Doktora Frica kako pokazuje kurac Filipu Zoričiću. Drugi pak tvrde da se to Zoričić kurči IDS-ovim projektima. I time što je Hajduk prvi na tablici.
Treća struja uvjerena je da Dražen Majić pokazuje kurčinu Antonu Klimanu, a četvrta da Zoran Kostić nudi veseljka pulskim aktivistima. I viče "možete mi ga pop....". Postoji, naravno, i varijanta da ga Zoričić pokazuje Dušici, a i ona da ga Dušica pokazuje Sanji (dildo).
Prema nekim mišljenjima totem predviđa budućnost, pa to pročelnica Kljajić Dakić uvaljuje kajlu gradonačelniku. Neki smatraju da pokazuje prošlost, pa da Franjo pokazuje kurčinu Titu. Ima i onih koji tvrde da poruka uopće nije lokalna, nego svjetska, pa to Milanović šalje kitu Ukrajini. Na koncu, nije naodmet spomenuti ni značajnu sektu koja tvrdi da je totem zapravo Hajdaš Dončić kako pokazuje kurac Peđi Grbinu.
Ah ti umjetnici i njihove vizije.
Na koncu su totemi maknuti a ostala je tajna...
Autor
