Još jedan rođeni Puljanin ide u zaborav: Prezivao se Fonda, nije bio glumac, ali je radio s Oppenheimerom
Za kraj ove godine, uz želje za uspješnom i sretnom narednom, želim progovoriti o jednom imenu koje je naš zavičaj dao svjetskom razvoju znanosti. Luciano Fonda, na žalost, izgleda da je pao u zaborav, a na njega podsjeća jedino Goran Prodan u svojoj natuknici na Istrapediji.
Luciano Fonda rođen je u Puli 12. prosinca 1931. godine. Prema tekstu objavljenom u tršćanskom listu Il Piccolo povodom 15. godišnjice njegove smrti, prve godine života proveo je u "kući s koje se vidio bijeli kamen Arene". S nepunih 12 godina, zajedno s ocem Marcellom, majkom Luciom, trima sestrama i bakom, napušta Pulu i seli u Trst. U tom je gradu nastavio obrazovanje, a 1955. godine diplomirao je fiziku na Sveučilištu u Trstu. Njegov znanstveni put odveo ga je u Sjedinjene Američke Države, gdje je 1958. godine radio kao istraživački suradnik na Sveučilištu Indiana u Bloomingtonu. Već sljedeće godine, kako oskudni biografski izvori otkrivaju, američki fizičar Robert J. Oppenheimer pozvao ga je da se pridruži Institutu za napredne studije u Princetonu (New Jersey). Godine 1961. vratio se u Italiju, gdje je predavao na sveučilištima u Palermu i Parmi, prije nego što se od 1963. godine trajno zadržao na Sveučilištu u Trstu.
Tijekom svoje karijere, Fonda je objavio oko stotinu znanstvenih radova, uključujući značajnu knjigu o kvantnim simetrijama ("Symmetry Principles in Quantum Physics", New York, 1970.), koju je napisao u koautorstvu s fizičarom Giancarlom Ghirardijem (1935. - 2018.).
Jedan od najvažnijih Fondinih doprinosa bilo je sudjelovanje u razvoju sinkrotrona ELETTRA. Naime, imao je ključnu ulogu u osmišljavanju i realizaciji tog projekta, čime je Italiju učinio važnim članom znanstvene zajednice u istraživanju sinkrotronskog zračenja. ELETTRA je od 1993. godine međunarodni znanstveno-istraživački centar i nalazi se istočno od Trsta, kraj mjesta Basovizza blizu granice sa Slovenijom.
Sinkrotron je sofisticirani uređaj koji ubrzava nabijene čestice, poput elektrona ili protona, do brzina bliskih brzini svjetlosti pomoću snažnih magnetskih i električnih polja. Za razliku od linearnih akceleratora, sinkrotron koristi kružnu putanju čestica, omogućujući im kontinuirano povećanje energije kroz radiofrekvencijske šupljine.
Što s tim? Prema STEM-literaturi, tijekom ovog procesa, čestice emitiraju intenzivno sinkrotronsko zračenje koje je iznimno korisno za znanstvena istraživanja. Sinkrotron ima široku primjenu u raznim područjima. U znanosti se koristi za proučavanje strukture materijala na atomskoj razini, što je ključno u kemiji, fizici i biologiji. Primjerice, u medicini omogućuje proizvodnju preciznih rendgenskih zraka za dijagnostiku i terapiju, dok u biologiji pomaže u razumijevanju složenih bioloških molekula, poput proteina.
Fonda je o svojem radu na implementaciji sinkrotrona kod Trsta napisao knjigu "Operazione sincrotrone a Trieste (1980-1987)", a 2006., posthumno, u njegovu je čast izdana knjiga "Luciano Fonda, his Life and Scientific Achievements".
Luciano Fonda preminuo je 1998. godine tijekom privatnog izleta na rijeci Krki kod Skradina.
Autor
